Mio mi je opstrt dom
Milovidnim cvijećem,
Tud se jutrom, večerom
Rado mlađan šećem.
Mila mi je kućica,
Nigdje takve nije,
U njoj mila majčica
Njegujuć me žije.
Ljubiti ću majčicu
Najviše do Boga,
Branit svoju kućicu
Svega žića svoga!
Pučka
Dva su bora usporedo rasla
I med njima tankovita jela.
Bori rasli gore u visinu,
Zaklanjali tankovitu jelu
Od oluje i sjevera ljuta,
Pa joj grane uvijek se zelene,
To ne bi bila dva bora zelena,
Ni med njima tankovita jela,
Već to bila dva brata rođena
I med njima seka jedinica.
Braća seku svoju zaklanjala
Od zavisti i od zlobe ljudske.
Pučka
Preko dola, preko gora,
Sve do sinjeg tamo mora
Proteže se krasan kraj,
Moj hrvatski zavičaj.
U njemu je moje milje,
Moje milje i bosilje,
Divan vrt je lug i gaj,
Moj hrvatski zavičaj.
U njemu je sve mi blago,
Sve, što mom je srcu drago,
Za mene je zemski raj,
Moj hrvatski zavičaj.
Modro mu se nebo smije,
Sunašce ga žarko grije,
Zlatom zlati blag mu sjaj,
Moj hrvatski zavičaj.
Ja ga zato žarko volim,
Te se za njeg Bogu molim:
Blagoslovi, Bože, daj -
Moj hrvatski zavičaj.
Pučka
Ptičica si gnijezdo snuje:
To je njezin dom.
Krtina si grobak ruje:
To je njezin dom.
Ljute zvijeri gorom hode:
Gora im je dom.
Ribe plove hladom vode:
Voda im je dom.
Čovjeku je Bogo reko:
Ti si sinak moj;
Te si čovjek dvore steko
Uz trud, razum svoj.
Pučka
Ja sam đače mlado,
Svakom dajem čast,
Knjiga mi se mili,
U njoj mi je slast.
Uvijek slušam rado
Učitelja svog,
Vijerno slijedim činom
Njegov nauk mnog.
Rado pjevam pjesme
Blažeć srca vaj,
A tko lijepo pjeva,
Zla ne misli taj.
Marljiv bit ko pčela,
Radljiv kano mrav,
To je moja želja,
To kroz život sav.
Milo mi je ime,
Ime sveto: dom,
To me štovat uči
Majka brigom svom.
Zato kad odrastem,
Bit ću dobar vijek:
Majci, ocu, domu,
Gdje je tuzi lijek.
Pučka
Tri ptičice goru preletjele.
Svaka nosi u kljunu znamenje.
Pripjev: Stanider, ptico, stanider!
Stan' počekaj samo malo kod mene.
Jedna nosi bjelice pšenice.
Stanider, ptico, stanider!
Stan' počekaj samo malo kod mene.
Druga nosi vinove lozice.
Stanider, ptico, stanider!
Stan' počekaj samo malo kod mene.
Treća nosi zdravlje i veselje.
Stanider, ptico, stanider!
Stan' počekaj samo malo kod mene.
Koja nosi bjelice pšenice,
Daj je, Bože, u to polje naše.
Stanider, ptico, stanider!
Stan' počekaj samo malo kod mene.
Ne bi l' nama pšenica rodila.
Stanider, ptico, stanider!
Stan' počekaj samo malo kod mene.
Koja nosi vinove lozice,
Daj je, Bože, u to brdo naše.
Stanider, ptico, stanider!
Stan' počekaj samo malo kod mene.
Ne bi l' nama vinograd rodio.
Stanider, ptico, stanider!
Stan' počekaj samo malo kod mene.
Koja nosi zdravlje i veselje,
Daj je, Bože, u to selo naše.
Stanider, ptico, stanider!
Stan' počekaj samo malo kod mene.
Ne bi l' zdravo i veselo bilo.
Stanider, ptico, stanider!
Stan' počekaj samo malo kod mene.
Pučka
Plakala mala Vidica,
Došla joj zlatna ptičica,
Ptičica Vidi pjevala,
Vidica pticu slušala.
Svršila pjesmu ptičica,
Zaspala mala Vidica,
Ljepša je mala Vidica,
Neg' što je zlatna ptičica.
Pučka
Konjicu moj! Ti se ne boj!
Lijepo ti je, dobro moje,
Dok je nas zajedno dvoje.
Ti mi voziš laka kolca
Uzbrdice, preko dolca;
A ja tebe zopcom hranim,
Pa te od zla svakog branim.
Konjicu moj! Ti se ne boj!
Lijepo ti je, dobro moje,
Dok je nas zajedno dvoje,
Ti mi teška vučeš kola
Poput jaka rumen - vola;
A ja tebe zato pazim,
Pa se s tobom sigram, mazim.
Konjicu moj! Ti se ne boj!
Lijepo ti je, dobro moje,
Dok je nas zajedno dvoje,
Ak' u ljutu boju paneš,
Il' ja panem, ti ostaneš,
Ja ću tebe zakopati,
Ti ćeš mene oplakati.
Pučka
Leti pčela malena
Oko cvijeća šarena,
Niti staje, niti sjeda,
Dok ne skupi dosta meda.
Tko joj reče, Bože moj,
Da ostavi mili roj?
Tko je uči, gdje će stati,
Gdje će meda nasisati.
Bog je uči, zato zna,
Gdje je bašča šarena,
U kom cvijetu ima slasti,
Gdje će proći, gdje će pasti.
Pučka
Lijepo pjeva slavujak
U zelenoj šumici.
U zelenoj šumici,
Na tananoj grančici.
Otud idu tri lovca,
Da strijeljaju slavuja.
On se njima molio:
Nemojte me strijeljati.
Nemojte me strijeljati,
Ja ću vama pjevati.
U zelenoj baščići
Na rumenoj ružici.
Uhvatiše tri lovca
I odniješe slavuja.
Metnuše ga u dvore,
Da ih pjesmom veseli.
Ne će slavuj da pjeva,
Nego hoće da jada.
Odniješe ga tri lovca
I pustiše u luge.
Stade slavuj pjevati:
Teško drugu bez druga!
Teško drugu bez druga
I slavuju bez luga.
Pučka
Lju-lju-lju lutko
Smiri mi se žutko,
Tu ti sjedi tetka,
Kolačiće pletka.
I tebi bi dala,
Ali ne da tetak,
Ujio ga mačak
Na veliki petak.
Pučka
Jeste l' čuli, kumo,
Vjerujte, bez šale,
Otvori se škola
Za pačiće male.
Svi pačići došli,
Na klupama stoje,
Stari patak metno
Naočare svoje.
Sve ih je upiso
U katalog male,
Pa ih je pozivo,
Vjerujte, bez šale!
Pa se onda šeto,
S ozbiljnošću krutom
Pačurliju uči
I knjigom i prutom.
Stari uči pačad
Od srijede do petka,
Al se ne odmakli
Dalje od početka.
Ništa ne nauči
Pačurlija mala,
Neg što i pre znala:
Gaga, gaga, gaga.
Pučka
Sad mi čelo ljubi,
Sad mi vlasi redi,
Sad mi lice gladi,
Sad u oči gledi.
Sad mi ljubi oči,
Sada ljubi usne,
Sada drži ruku,
Sad mi prstom prijeti.
Na usnam sad spazim,
Smiješak joj ljuveni,
Aj, ta majka mi je
Anđelak mileni.
Pučka
