Veselo sada, veselo svi! Dok smo još mladi, veselja ima, Kudagod koji krene očima. Nikakva briga još nas ne tare, Brige su samo za ljude stare. Veselo zato, veselo svi!
Veselo sada, veselo svi! Sedlajmo naše konje drvene, Pašimo naše sablje limene, U boj svi skupa, dobri dječaci, Neka se vidi, da smo junaci! Veselo zato, veselo svi!
Veselo sada, veselo svi! Veselo poju ptice u šumi, Radost im tako svatko razumi. Pjevajmo i mi, nek se razlije Veselje, koje srce nam grije. Veselo zato, veselo svi!
Kazala majka Katici: "Katice, kćeri jedina, Ne idi blizu potoku, Potok je hladan i dubok. Nemoj se tamo igrati, Mogla bi lako upasti U potok hladan i dubok." Ne sluša kćerka Katica, Ne sluša riječi majčine, Već se igrat pohrli, Kud teče potok hlađani. Kako je mlada trčala, Nožica joj se omakla U vodu hladnu upala. Plakala jadna majčica, Plakala pokraj potoka: "Katice, kćeri jedina, Zašto me nijesi slušala? Sama sam jadna ostala: Moje te oči nikada Živu već neće gledati."
Jeste li vidjeli moga sinka Janka? Nijesmo ga vidjeli, već smo čuli glase, Da su ga napala tri čovjeka mlada. Prvi mu rekao: Skoč' u vodu Janko! Drugi mu rekao: Bjež' u goru Janko! Treči mu rekao: Predaj nam se Janko! Al im je Janko naš ljuto odvratio: "Nit sam žaburina, da u vodu skačem, Niti sam jelenče, da u goru bježim, Niti sam kukavac, pa da vam se predam: Već sam Hrvatina, koj' junaštvo ljubim."