Mila mi je majka,
Mio otac moj,
Mio mi je vjernih
Prijatelja broj.
Mila su mi braća,
Mile sestrice,
Što me svijetom kruži,
Milo mi je sve.
Al od svega toga
Ćutim dušom svom,
Da najviše volim
Hrvatski svoj dom!
Pučka
Oj po dolu, oj po gorju,
Oj po šumi, oj po morju,
Svud se, svud se ori mili poj,
Stan gdje Hrvat ima svoj!
Pjesmu pjeva, gdjegod stoji,
Mar za dom si svuda goji,
Pjesmom, pjesmom slavi mili dom,
Njom ugađa srcu svom!
Tako veseo Hrvat svudi,
Pjesmom narod bodri, budi,
Diže, diže slavu roda svog,
Čuvao ga dobri Bog! -
Pučka
Skokni skokom,
Sinko moj,
Sladak život,
Gorak znoj.
Piši, riši, čitaj, uči,
Brojevima pamet muči.
Kad naučiš, sinko moj,
Radost će ti otrt znoj!
Skokni skokom,
Sinko moj,
Slavan ti je
Domak tvoj!
Domovinu ljubi dragu,
Njoj posveti svoju snagu.
Tko je ljubi, sinko moj,
U svom vazda on je svoj!
Skokni skokom,
Sinko moj,
Bog uzdrži
Život tvoj!
Molitvom vijek Boga slavi,
Djelo svako s njim obavi.
Boga ljubi, sinko moj,
Slavu uvijek njemu poj!
Pučka
Miš mi je polje popasel,
Jaj si ga meni, kaj bum žel!
Došla je maca s mačići,
Okrenula miša s mišići!
Maca miša,
Miš mi je polje popasel,
Jaj si ga meni, kaj bum žel!
Došla je lasa s lasići,
Okrenula macu s mačići.
Lasa macu, maca miša,
Miš mi je polje popasel,
Jaj si ga meni, kaj bum žel!
Došla je lija s lijići,
Okrenula lasu s lasići.
Lija lasu, lasa macu, maca miša,
Miš mi je polje popasel,
Jaj si ga meni, kaj bum žel!
Došel je vukek s vučići,
Okrenul je liju s lijići,
Vukek liju, lija lasu, lasa
macu, maca miša,
Miš mi je polje popasel,
Jaj si ga meni, kaj bum žel!
Došel je medo s medići,
Okrenul je vuka s vučići.
Medo vuka, vukek liju, lija lasu,
lasa macu, maca miša,
Miš mi je polje popasel,
Jaj si ga meni, kaj bum žel!
Došel je lavo s lavići,
Okrenul je medu s medići.
Lavo medu, medo vuka,
vukek liju, lija lasu, lasa
macu, maca miša,
Miš mi je polje popasel,
Jaj si ga meni, kaj bum žel!
Došli su muži s dječaci,
Okrenuli lava s lavići.
Muži lava, lavo medu, medo
vuka, vukek liju, lija lasu,
lasa macu, maca miša,
Miš mi je polje popasel,
Jaj si ga meni, kaj bum žel!
Narodna pjesma u kajkavskom narječju
Oj Korano, oj Korano,
Tiha vodo hladna,
Oj Korano!
Tamo mi je milo moje selo,
Oj Korano!
Oj Korano, oj Korano,
Tiha vodo hladna,
Oj Korano,
Tamo mi je mila moja sele,
Oj Korano!
Pučka
Gdje ptičice miloglasnim
Glasom pjevaju,
Gdje pčelice cvijeća krasnim
Vrtom šetaju:
Ondje moja domovina,
Ondje mili stan,
Mladost moja gdje nevina
Blag uživa dan.
Gdje se gore i dolovi
Skladno mijenjaju,
I čovjeku vidik novi
Vazda davaju:
Ondje moja domovina,
Ondje mili stan,
Mladost moja gdje nevina
Blag uživa dan.
Gdje brdine lozicama
Vinskim pune su,
A doline šumicama
Gustim rodne su:
Ondje moja domovina,
Ondje mili stan,
Mladost moja gdje nevina
Blag uživa dan.
Tko li takvu domovinu
Ne bi ljubio?
Tko li majku tu jedinu
Ne bi slavio?
Ljubmo dakle domovinu,
Ljubmo mili stan,
Gdje nam prva svjetlost sinu
I rođeni dan.
Pučka
Tavne noći nestalo je,
Osvanulo jutro već;
Svuda cvijeće procvalo je,
Dokle mogu okom seć.
Milih slavka spjev veseli
Rane zore sladi zrak;
Ševa glasne uz let smjeli
Pod nebesa nosi čak.
Al i zeba, juričica,
Nijesu zadnje ovaj čas;
Po zelenim svim grančicam
Čuti im je veseo glas.
Pučka
Miš posija proju
Po ježevu polju,
Narasla je proja
Na ježevu polju
Mišu do koljena,
Žabi do ramena.
Miš sakupi mobu,
Da požanju proju,
Miš okrene mrava,
Debeloga brava.
To se čudi moba,
Što je masna čorba.
Pučka
Radosno kličem, veselo kažem,
Svakom u lice, ja sam ovčar!
Ovčice moje mile su meni,
One su moja briga i mar!
Ovčice pasem livadom bujnom,
Pjevajuć pjesme veselo svud.
Čarobna narav srce mi blaži,
Hrvatska pjesma raduje grud!
Uveče, kadno nestane sunca,
Kadno umukne ptičica pjev,
S livade tada veselo krenem,
Ovčice svoje tjeram u hlijev.
Knjiga mi svuda družica mila,
Ona plemeni srce ćud,
Knjiga je ljudstvu blagodat prava,
K izvoru sreće utire put!
Radosno kličem, veselo kažem:
"Lijep je i divan mili moj dom,
U kom sa stadom svojim ja živim,
Koga si dušom milujem svom!"
Pučka
Tko u polju i u gori
Sve to krasno cvijeće stvori?
Bijelo, plavo i crveno,
Srcu drago i mileno?
Tko mu soka potkrepljiva
U žilice njeg've liva?
Otkle rosa zore svake
I sunašca sjajne zrake?
Tko mu daje da miriše,
I da slatkim dahom diše?
Da veseli svekolike
Ljude male i velike?
Tko je, štono sve to stvori,
A nikad se ne umori?
Tko rod stvara sav cvatući?
"Bog jest dobri, Bog mogući!"
Pučka
Sadila sam bosiljak
U našem cvjetnjaku.
Hajdemo ga gledati,
Je li niko i procvo.
Berimo si tri kite:
Jednu tebi za šešir,
Drugu meni u njedra,
Treću sobom uzmimo,
Kad pođemo u goste
Staroj našoj majčici.
Pučka
Vrti se, vrti, kolovrate moj,
Dok ne ću kazat: kolovrate, stoj!
Brže nek se kolo kreće,
Leti vrijeme, stati ne će;
Zato brzo kreći se,
Oklijevanja prođi se!
Vrti se, vrti, kolovrate moj,
Dok ne ću kazat: kolovrate stoj!
Kad napredem, ja ću tkati,
Da pohvali mene mati;
Za godinu, najdulje,
Šivat hoću košulje.
Vrti se, vrti, kolovrate moj,
Dok ne ću kazat: kolovrate, stoj!
Premda vrijeme ne će stati,
Možemo sve dokončati,
Samo ako hoćemo,
Mnogo svršit možemo!
Pučka
