Hajdemo sada
Žurno iz grada
Tam u ono polje ravno
Vojevati slavno.
Trublja se čuje,
Dušmanin tu je,
Proti njemu, braćo mila,
Složno iz svih sila.
U njeg - oj tuge!
Puške su duge,
A mi zgrab'mo naše prute,
Bit će borbe ljute.
Složno sad samo,
Mi se ne damo,
Najhrabriji nek nas vodi
K slavi i slobodi!
"Pozor" i "hajde!"
Čuj, - nema fajde!
Valja slušat, - nije šala
Našeg generala.
Hajdemo sada
Žurno iz grada!
Prute uvis cijela četa
Poput bajuneta!
Pučka
Jašilac sam, jašem žurno
Oko stola i stolaca,
Nosim pisma zatvorena,
Puna vijesti i novaca!
Stoj konjicu moj drveni!
Odmora nam malo treba,
Žedan konjik piti želi,
Voda Božji dar je s neba.
Hajde sada opet žurno
Oko stola i stolaca,
Hio! hola! ja sam poštar,
Nosim vijesti i novaca.
Pučka
Hitro, hitro iglo mila,
Zlato nam je svaki čas,
Svud je eno posla sila,
Radit valja danak vas.
Moja tamo plače beba
Polunaga, Bože moj,
Opravu joj sašit treba;
Nedjelja je sjutra, oj!
Šuti, šuti, bebo moja,
Gledaj igle hitri let.
Mamica se tvoja žuri,
Divit će se tebi svijet!
Leti iglo, nema fajde,
Beba mora krasna bit.
Samo hitro, naprijed hajde.
Ta ja znadem divno šit!
Pučka
Suknjice kratke, košulje glatke,
Perem i perem, pralicom derem,
Bude li bijelo rublje ko snijeg,
Skakat ću u njem s dola na brijeg.
Tra la la, la la la, tra la la la,
Tra la la, la la la, tra la la la,
Tra la la, la la la, tra la la la.
Pučka
Sanak ide uz ulicu,
Vodi Janka za ručicu.
Hajde Janko, hajde dušo,
Hajde Janko, da spavamo.
Hoće tvoja majka spati,
I na krilo tebe zvati.
Jere valja malo spati,
Tvojoj majci uraniti.
I prozore otvoriti,
Svoje drago probuditi.
Sanak Janka prevario,
Te do zore boravio.
Pučka
Grlica je proso jela,
K njoj dolazi druga grle:
"Daj mi, grle, jedno zrno!"
"Ne dam, grle, ni jednoga.
Bješe brati, a ne spati;
Ja sam brala, nijesam spala,
Po gori se ne igrala,
U grm glave ne verala."
Pučka
U školi je dijete za to,
Da marljivo pazi na to,
Što učitelj njemu kaže,
Pripovijeda i razlaže.
Tada dijete dan ne gubi,
Pa ga otac, majka ljubi.
Pučka