Nježno cvijeće u sto boja
Resi polje, dol i brijeg,
Al su tri mi ponajdraže,
Što hrvatski kite stijeg.
Kao krv se prva rudi,
Ili kao makov cvijet;
Moj je narod vrelom krvlju
Poplavio cio svijet.
A ko snijeg je druga bijela,
Ko nevini bijeli lijer.
Mom je rodu uvijek bilo
Čisto žiće, jasan smjer.
Treća nam je boja modra
Ko nebeski Božji svod;
Ta mi boja nadu krijepi,
Da će sretan bit moj rod.
Te tri meni svete boje,
Za sveg žića častim svog.
Hrvatski jer stijeg nam rese,
Čuvao ga dobri Bog!
Pučka
Kosa kosi, niš' ne prosi,
Već svom snagom stadu dragom
Travu ruši, da se suši,
Nek se tada mila stada
Njome hrane, gladi brane.
Pučka
Proljeće se javilo. Evo proljeće!
Eno mlado zelenilo. Evo proljeće!
Ljudskomu se oku mili,
Sva se narav diže, sili.
Evo proljeće, evo proljeće!
Nov je život u zametu. Evo proljeće!
Već je voće sve u cvijetu. Evo proljeće!
Blagi miris osipa se,
Pastir pjeva u sve glase.
Evo proljeće, evo proljeće!
Lastavica gnijezdo gradi. Evo proljeće!
Pčela zuji po livadi. Evo proljeće!
Dudov listak svilac jede,
Da od njega svilu prede.
Evo proljeće, evo proljeće!
I čovjek se podmlađuje. Evo proljeće!
Nove misli zamišljuje. Evo proljeće!
Nove želje srce želi,
I pokret ga nov veseli.
Evo proljeće, evo proljeće!
Potiče ga volja mlada. Evo proljeće!
Proljeće je doba nada. Evo proljeće!
Novim ognjem čovjek gori,
Da što radi da što stvori.
Evo proljeće, evo proljeće!
Dvorove si nove gradi. Evo proljeće!
Ore, kopa, vlači, sadi. Evo proljeće.
Plijeve, koli, praši, sije,
Da od zemlje dar dobije.
Evo proljeće, evo proljeće!
Proljeće je mladost mlada. Evo proljeće!
Proljeće je naša nada. Evo proljeće!
O proljeću sve oživi:
Veseli smo i marljivi.
Evo proljeće, evo proljeće!
Oj proljeće, milo cvijeće. Evo proljeće!
Ti zamete nove sreće. Evo proljeće!
Buji, tinjaj, cvati milo,
Bog ti dao, dobru bilo.
Evo proljeće, evo proljeće!
Pučka
Imam janje ko snijeg bijelo,
Koje pase po livadi;
To je tako krotke ćudi,
Nikom ništa zla ne radi.
Ono sitno bere cvijeće
Boje žute i crvene,
I skačući pase trave,
Blagom rosom odgojene
A kad više pasti ne će,
Kada se je zasitilo,
U hladu si traži mjesta,
Gdjeno bi se odmorilo.
A kad pastir stado bijelo
Pred mrak tjera u tor kući,
Tad i moje janje dođe
Skakućući i blejući.
Rad ja imam svoje janje,
Koje pase po livadi,
A tko meni njeg uvrijedi,
Moju radost truje, jadi.
Pučka
Zdravljice drago, najveće blago,
Dao mi te Bog, dao mi te Bog.
Duša je vedra, šire se njedra
S osjećanja tvog, s blaženstva mi tog.
Novi se snaga, krv mi je blaga,
Mio mi je dan, mio mi je dan.
Cvijetak me lijepi mirisom krijepi,
Pa me nutka van, na taj divni dan.
Srce se zgrijeva, duša popijeva:
"Bože, zdravlje daj, Bože zdravlje daj!"
Zdravljice milo, stalno mi bilo,
Drag mi doma kraj pretvara u raj. -
Pučka
Veselo djeco u kolo, oj,
Nek se razliježe radosti poj,
Nek nam se širi mlađana grud,
Dok je ne tare nikakav trud! -
Proljeće zlatno sinu nam već,
Opet će dani ugodno teć.
Opet zazujit pčelica roj,
Opet nas blažit slavujev poj!
Slušajte zvona ljubazni glas,
Narod u crkvu sazivlje vas;
Stvorcu da slavu dostojnu da,
Oko proljeća radost nam sva.
Pučka
Pas za zecom letio
Po gustim lugovim,
Kako ga je ganjao,
Mal' ga ne ulovi.
Već ga, reć bi, ščepao,
Al' kadno uneke
Drugi zec mu iskoči
Iz obližnje smreke.
Tada pseto lakomo
Za drugim poseže,
Dok mu jedan i drugi
Gorom ne pobježe.
Tko će sve da prisvoji,
Što je god na svijetu,
Neka dobro upamti,
Što se zgodi psetu.
Pučka
Mila mi je majka,
Mio otac moj,
Mio mi je vjernih
Prijatelja broj.
Mila su mi braća,
Mile sestrice,
Što me svijetom kruži,
Milo mi je sve.
Al od svega toga
Ćutim dušom svom,
Da najviše volim
Hrvatski svoj dom!
Pučka
Oj po dolu, oj po gorju,
Oj po šumi, oj po morju,
Svud se, svud se ori mili poj,
Stan gdje Hrvat ima svoj!
Pjesmu pjeva, gdjegod stoji,
Mar za dom si svuda goji,
Pjesmom, pjesmom slavi mili dom,
Njom ugađa srcu svom!
Tako veseo Hrvat svudi,
Pjesmom narod bodri, budi,
Diže, diže slavu roda svog,
Čuvao ga dobri Bog! -
Pučka
Skokni skokom,
Sinko moj,
Sladak život,
Gorak znoj.
Piši, riši, čitaj, uči,
Brojevima pamet muči.
Kad naučiš, sinko moj,
Radost će ti otrt znoj!
Skokni skokom,
Sinko moj,
Slavan ti je
Domak tvoj!
Domovinu ljubi dragu,
Njoj posveti svoju snagu.
Tko je ljubi, sinko moj,
U svom vazda on je svoj!
Skokni skokom,
Sinko moj,
Bog uzdrži
Život tvoj!
Molitvom vijek Boga slavi,
Djelo svako s njim obavi.
Boga ljubi, sinko moj,
Slavu uvijek njemu poj!
Pučka
Miš mi je polje popasel,
Jaj si ga meni, kaj bum žel!
Došla je maca s mačići,
Okrenula miša s mišići!
Maca miša,
Miš mi je polje popasel,
Jaj si ga meni, kaj bum žel!
Došla je lasa s lasići,
Okrenula macu s mačići.
Lasa macu, maca miša,
Miš mi je polje popasel,
Jaj si ga meni, kaj bum žel!
Došla je lija s lijići,
Okrenula lasu s lasići.
Lija lasu, lasa macu, maca miša,
Miš mi je polje popasel,
Jaj si ga meni, kaj bum žel!
Došel je vukek s vučići,
Okrenul je liju s lijići,
Vukek liju, lija lasu, lasa
macu, maca miša,
Miš mi je polje popasel,
Jaj si ga meni, kaj bum žel!
Došel je medo s medići,
Okrenul je vuka s vučići.
Medo vuka, vukek liju, lija lasu,
lasa macu, maca miša,
Miš mi je polje popasel,
Jaj si ga meni, kaj bum žel!
Došel je lavo s lavići,
Okrenul je medu s medići.
Lavo medu, medo vuka,
vukek liju, lija lasu, lasa
macu, maca miša,
Miš mi je polje popasel,
Jaj si ga meni, kaj bum žel!
Došli su muži s dječaci,
Okrenuli lava s lavići.
Muži lava, lavo medu, medo
vuka, vukek liju, lija lasu,
lasa macu, maca miša,
Miš mi je polje popasel,
Jaj si ga meni, kaj bum žel!
Narodna pjesma u kajkavskom narječju
Oj Korano, oj Korano,
Tiha vodo hladna,
Oj Korano!
Tamo mi je milo moje selo,
Oj Korano!
Oj Korano, oj Korano,
Tiha vodo hladna,
Oj Korano,
Tamo mi je mila moja sele,
Oj Korano!
Pučka
Gdje ptičice miloglasnim
Glasom pjevaju,
Gdje pčelice cvijeća krasnim
Vrtom šetaju:
Ondje moja domovina,
Ondje mili stan,
Mladost moja gdje nevina
Blag uživa dan.
Gdje se gore i dolovi
Skladno mijenjaju,
I čovjeku vidik novi
Vazda davaju:
Ondje moja domovina,
Ondje mili stan,
Mladost moja gdje nevina
Blag uživa dan.
Gdje brdine lozicama
Vinskim pune su,
A doline šumicama
Gustim rodne su:
Ondje moja domovina,
Ondje mili stan,
Mladost moja gdje nevina
Blag uživa dan.
Tko li takvu domovinu
Ne bi ljubio?
Tko li majku tu jedinu
Ne bi slavio?
Ljubmo dakle domovinu,
Ljubmo mili stan,
Gdje nam prva svjetlost sinu
I rođeni dan.
Pučka
Tavne noći nestalo je,
Osvanulo jutro već;
Svuda cvijeće procvalo je,
Dokle mogu okom seć.
Milih slavka spjev veseli
Rane zore sladi zrak;
Ševa glasne uz let smjeli
Pod nebesa nosi čak.
Al i zeba, juričica,
Nijesu zadnje ovaj čas;
Po zelenim svim grančicam
Čuti im je veseo glas.
Pučka
Miš posija proju
Po ježevu polju,
Narasla je proja
Na ježevu polju
Mišu do koljena,
Žabi do ramena.
Miš sakupi mobu,
Da požanju proju,
Miš okrene mrava,
Debeloga brava.
To se čudi moba,
Što je masna čorba.
Pučka
Radosno kličem, veselo kažem,
Svakom u lice, ja sam ovčar!
Ovčice moje mile su meni,
One su moja briga i mar!
Ovčice pasem livadom bujnom,
Pjevajuć pjesme veselo svud.
Čarobna narav srce mi blaži,
Hrvatska pjesma raduje grud!
Uveče, kadno nestane sunca,
Kadno umukne ptičica pjev,
S livade tada veselo krenem,
Ovčice svoje tjeram u hlijev.
Knjiga mi svuda družica mila,
Ona plemeni srce ćud,
Knjiga je ljudstvu blagodat prava,
K izvoru sreće utire put!
Radosno kličem, veselo kažem:
"Lijep je i divan mili moj dom,
U kom sa stadom svojim ja živim,
Koga si dušom milujem svom!"
Pučka
Tko u polju i u gori
Sve to krasno cvijeće stvori?
Bijelo, plavo i crveno,
Srcu drago i mileno?
Tko mu soka potkrepljiva
U žilice njeg've liva?
Otkle rosa zore svake
I sunašca sjajne zrake?
Tko mu daje da miriše,
I da slatkim dahom diše?
Da veseli svekolike
Ljude male i velike?
Tko je, štono sve to stvori,
A nikad se ne umori?
Tko rod stvara sav cvatući?
"Bog jest dobri, Bog mogući!"
Pučka
Sadila sam bosiljak
U našem cvjetnjaku.
Hajdemo ga gledati,
Je li niko i procvo.
Berimo si tri kite:
Jednu tebi za šešir,
Drugu meni u njedra,
Treću sobom uzmimo,
Kad pođemo u goste
Staroj našoj majčici.
Pučka
Vrti se, vrti, kolovrate moj,
Dok ne ću kazat: kolovrate, stoj!
Brže nek se kolo kreće,
Leti vrijeme, stati ne će;
Zato brzo kreći se,
Oklijevanja prođi se!
Vrti se, vrti, kolovrate moj,
Dok ne ću kazat: kolovrate stoj!
Kad napredem, ja ću tkati,
Da pohvali mene mati;
Za godinu, najdulje,
Šivat hoću košulje.
Vrti se, vrti, kolovrate moj,
Dok ne ću kazat: kolovrate, stoj!
Premda vrijeme ne će stati,
Možemo sve dokončati,
Samo ako hoćemo,
Mnogo svršit možemo!
Pučka
Al smo bili dobri,
I majka to reče,
Radili smo marno
Od jutra do veče.
Pa je sada vrtić taj
Pravi mali raj!
Plijevili smo travu
I snažili bilje,
Zalijevali ruže
I mirisno smilje.
Pa je sada vrtić taj
Pravi mali raj!
Onda smo si mjesto
Iskitili malo,
Da se bude ondje
Lakše učit dalo.
Pa je sada vrtić taj
Pravi mali raj!
Pučka
Veselo sada, veselo svi!
Dok smo još mladi, veselja ima,
Kudagod koji krene očima.
Nikakva briga još nas ne tare,
Brige su samo za ljude stare.
Veselo zato, veselo svi!
Veselo sada, veselo svi!
Sedlajmo naše konje drvene,
Pašimo naše sablje limene,
U boj svi skupa, dobri dječaci,
Neka se vidi, da smo junaci!
Veselo zato, veselo svi!
Veselo sada, veselo svi!
Veselo poju ptice u šumi,
Radost im tako svatko razumi.
Pjevajmo i mi, nek se razlije
Veselje, koje srce nam grije.
Veselo zato, veselo svi!
Pučka
Zanatlija mladi
Povazdan vam radi,
Znoji se i muči,
Da zanat izuči.
Jer tko zanat radi,
Ne boji se gladi,
Nit' ga pita starost,
Gdje ti bješe mladost.
Ta zanat je zlatan,
Poslovica veli.
Zanatlije mladi,
Da ste mi veseli.
Pučka
Sunce zašlo, ode dan,
Meni oči sklapa san,
Molim, dragi Bože moj,
Tu noć čuvaj stvorak svoj!
Trudna su mi uda sva,
Na počinak moram ja,
Anđel k meni moj će doć,
Pazit na me cijelu noć.
Pučka
Kazala majka Katici:
"Katice, kćeri jedina,
Ne idi blizu potoku,
Potok je hladan i dubok.
Nemoj se tamo igrati,
Mogla bi lako upasti
U potok hladan i dubok."
Ne sluša kćerka Katica,
Ne sluša riječi majčine,
Već se igrat pohrli,
Kud teče potok hlađani.
Kako je mlada trčala,
Nožica joj se omakla
U vodu hladnu upala.
Plakala jadna majčica,
Plakala pokraj potoka:
"Katice, kćeri jedina,
Zašto me nijesi slušala?
Sama sam jadna ostala:
Moje te oči nikada
Živu već neće gledati."
Pučka
Iz daleka neba,
Gdje anđeli sjede,
Oca vječnog oči
Svako dijete glede.
Sluša vječni molbe
Obdan i u noći,
Pazi, da mu tuđe
Ne naškode moći.
I brižljivo kruhac
Svagdašnji mu dade.
Čuva, da nezgoda
Zlijeh ne dopade.
O, svoj djeci kaž'te,
Otac gore da je:
Da njem' ugoditi
Nitko ne prestaje.
Pučka
Laku noć, laku noć,
Moj pupoljče mladi,
Božja moć, Božja moć,
Nek ti sanak sladi.
Duh nek tvoj, duh nek tvoj,
Sniva sanje zlate:
Sinko moj, sinko moj,
Ja ću bdit uza te.
Ja ću ti, ja ću ti
Pjevat večer cijeli:
Snivaj mi, snivaj mi,
Moj golube bijeli.
Krasna, lijepa košutice,
Gdje si mi se narodila?
Tamo dolje blizu mora,
Gdjeno rastu zlatne žice
I srebrne podvezice.
Otac mi je sunce bilo,
A stric mi je mjesec bio,
A zvjezdice svekrvice,
A vlašići pastorčići.
Pučka
Jeste li vidjeli moga sinka Janka?
Nijesmo ga vidjeli, već smo čuli glase,
Da su ga napala tri čovjeka mlada.
Prvi mu rekao: Skoč' u vodu Janko!
Drugi mu rekao: Bjež' u goru Janko!
Treči mu rekao: Predaj nam se Janko!
Al im je Janko naš ljuto odvratio:
"Nit sam žaburina, da u vodu skačem,
Niti sam jelenče, da u goru bježim,
Niti sam kukavac, pa da vam se
predam:
Već sam Hrvatina, koj' junaštvo ljubim."
Pučka
Skokni skokom, majčin sine,
Materino zlato skoči,
Nek se naše kolo vine,
Gdje se mala čeljad roči.
Pa da malo zapjevamo
Sa hrvatskom na tjemenu,
Manuv kolom amo, tamo,
Kud nam volje munjom krenu.
Napretku je radost mati,
Jačajmo si noge skokom,
Ne bi l' mogli na njih stati,
Kad nam bude radit rokom.
Pučka
Mio mi je opstrt dom
Milovidnim cvijećem,
Tud se jutrom, večerom
Rado mlađan šećem.
Mila mi je kućica,
Nigdje takve nije,
U njoj mila majčica
Njegujuć me žije.
Ljubiti ću majčicu
Najviše do Boga,
Branit svoju kućicu
Svega žića svoga!
Pučka
Dva su bora usporedo rasla
I med njima tankovita jela.
Bori rasli gore u visinu,
Zaklanjali tankovitu jelu
Od oluje i sjevera ljuta,
Pa joj grane uvijek se zelene,
To ne bi bila dva bora zelena,
Ni med njima tankovita jela,
Već to bila dva brata rođena
I med njima seka jedinica.
Braća seku svoju zaklanjala
Od zavisti i od zlobe ljudske.
Pučka
Preko dola, preko gora,
Sve do sinjeg tamo mora
Proteže se krasan kraj,
Moj hrvatski zavičaj.
U njemu je moje milje,
Moje milje i bosilje,
Divan vrt je lug i gaj,
Moj hrvatski zavičaj.
U njemu je sve mi blago,
Sve, što mom je srcu drago,
Za mene je zemski raj,
Moj hrvatski zavičaj.
Modro mu se nebo smije,
Sunašce ga žarko grije,
Zlatom zlati blag mu sjaj,
Moj hrvatski zavičaj.
Ja ga zato žarko volim,
Te se za njeg Bogu molim:
Blagoslovi, Bože, daj -
Moj hrvatski zavičaj.
Pučka
Ptičica si gnijezdo snuje:
To je njezin dom.
Krtina si grobak ruje:
To je njezin dom.
Ljute zvijeri gorom hode:
Gora im je dom.
Ribe plove hladom vode:
Voda im je dom.
Čovjeku je Bogo reko:
Ti si sinak moj;
Te si čovjek dvore steko
Uz trud, razum svoj.
Pučka
Ja sam đače mlado,
Svakom dajem čast,
Knjiga mi se mili,
U njoj mi je slast.
Uvijek slušam rado
Učitelja svog,
Vijerno slijedim činom
Njegov nauk mnog.
Rado pjevam pjesme
Blažeć srca vaj,
A tko lijepo pjeva,
Zla ne misli taj.
Marljiv bit ko pčela,
Radljiv kano mrav,
To je moja želja,
To kroz život sav.
Milo mi je ime,
Ime sveto: dom,
To me štovat uči
Majka brigom svom.
Zato kad odrastem,
Bit ću dobar vijek:
Majci, ocu, domu,
Gdje je tuzi lijek.
Pučka
Tri ptičice goru preletjele.
Svaka nosi u kljunu znamenje.
Pripjev: Stanider, ptico, stanider!
Stan' počekaj samo malo kod mene.
Jedna nosi bjelice pšenice.
Stanider, ptico, stanider!
Stan' počekaj samo malo kod mene.
Druga nosi vinove lozice.
Stanider, ptico, stanider!
Stan' počekaj samo malo kod mene.
Treća nosi zdravlje i veselje.
Stanider, ptico, stanider!
Stan' počekaj samo malo kod mene.
Koja nosi bjelice pšenice,
Daj je, Bože, u to polje naše.
Stanider, ptico, stanider!
Stan' počekaj samo malo kod mene.
Ne bi l' nama pšenica rodila.
Stanider, ptico, stanider!
Stan' počekaj samo malo kod mene.
Koja nosi vinove lozice,
Daj je, Bože, u to brdo naše.
Stanider, ptico, stanider!
Stan' počekaj samo malo kod mene.
Ne bi l' nama vinograd rodio.
Stanider, ptico, stanider!
Stan' počekaj samo malo kod mene.
Koja nosi zdravlje i veselje,
Daj je, Bože, u to selo naše.
Stanider, ptico, stanider!
Stan' počekaj samo malo kod mene.
Ne bi l' zdravo i veselo bilo.
Stanider, ptico, stanider!
Stan' počekaj samo malo kod mene.
Pučka
