Oj Hrvati, oj junaci

Oj Hrvati, oj junaci, hajdemo!
Samo naprijed, udri naši.
Tope dušman nek izbaci,
Nek nas pakla vatrom plaši.
Što smo, kažite, neg' vojaci!
Mi se smrti ne bojimo,
Mi Hrvati svi junaci,
Lako smrti prkosimo,
Tako svijet nas pozna dugo.

Naprijed dakle, udri naši:

Nek u bubanj slavu buba,

Pušku hvataj, sablju paši,

Puška seja, sablja ljuba,

Rđu samo smrt uplaši,

Ne Hrvata, udri naši!

              Banovačka

Gdje je stanak moj?

Gdje j' stanak moj?
Sava teče po ravninam,
Kupa šumi po pećinam,
S gora zvira grozda med,
Zemaljski raj na pogled.
A to je ta krasna zemlja,
Hrvatska je stanak moj!

Gdje j' stanak moj?

Znaš u miru bogomilom

Duše nježne s tijela silom,

Miso krepka svaki čas,

Dušmaninu na užas.

To j' Hrvata slavno pleme,

Međ' Hrvati stanak moj!

                         Pučka

Uzdaja

Dokle jošte srce tuče,
Duhom klonut nije treba,
Vihri, gromi, neka buče,
Bit će opet vedra neba:
Ne očaja junak smjeli,
Svanut mora danak bijeli.

Podsječena orlu krila

Narasti će, ne bojte se,

Vrhu nas je viša sila,

Pred kom ljudska moć se trese.

Vječna pravda njoj je ime,

Osjeke je, no i plime.

Kad u ropstvu zveknu žice

Izraelskih od proroka,

Izraelu zasja lice,

Presta curit suza s oka:

Ne podlegne onaj jadu,

Koj u Boga stavlja nadu.

Nek sa debla lišče pada,

Tek da deblo ne osuši,

Ozelenjet svrž će mlada,

Smrti nema vječnoj duši:

Ne ostavi samog sebe,

Pa lje ne će ni Bog tebe.

                         Pučka

Živjela Hrvatska

Glasna, jasna od pameti,
Preko dola, preko gora
Hrvatska nam pjesma leti
Sve do sinjeg tamo mora.
Časak meka, čas ko grom,
Vječna jeka za naš dom.
Davor oj! brate moj!
Nek se slože grla bratska:
Živjela Hrvatska!
Nek se slože grla bratska:
Živjela, živjela, živjela Hrvatska!
Živjela!

Gromorna se orijaše,

Zator slaveć Tatar-kana;

Uz nju vječnom slavom sjaše

Zastava od sto nam bana:

Turad splesa Bakač ban,

Svijet potresa Frankopan

Pojuć oj! brate moj!

Nek nam bljeska sablja bratska,

Živjela Hrvatska!

Nek nam bljeska sablja bratska,

Živjela, živjela, živjela Hrvatska!

Živjela!

                                   Pučka

Bože živi

Bože živi, blagoslovi
Srdaca nam plamenište,
To hrvatsko rvalište.
Svetu zemlju, mili dom.
Da se mladi, da se novi,
Svakim miljem rodu svom!
Bože živi, blagoslovi
Svetu zemlju, mili dom!

Bože živi i sjedini

Troju zemlju jednog roda,

Tuđa radost, naša škoda

Da imala bude kraj.Kad smo jednog oca sini

I jednu nam majku daj.

Bože živi i sjedini

Jednog roda troji kraj!

Bože živi i okrijepi

Rod naš slavni, rod naš mili,

Da odoli svakoj sili,

S kojom mu je biti boj,

Uskori mu danak lijepi,

Kad će biti samo svoj,

Bože živi i okrijepi,

Sav naš narod za svak boj!

Bože živi i povrati,

Što je naše, nama skoro,

Ljudska pravda vraća sporo,

A duguje dugo već.

Staru bar nam krv naplati,

Dok ne bude nova teć!

Bože živi i povrati

Nama, što je naše već!

                       Pučka

Još Hrvatska

Još Hrvatska nij' propala,
Dok mi živimo,
Visoko se bude stala,
Kad ju zbudimo.
Ak' je dugo tvrdo spala,
Jača hoće bit,
Ak' je sada u snu mala,
Će se prostranit.

Oj Hrvati braćo mila,

Čujte našu riječ,

Razdružit nas ne će sila

Baš nikakva već.

Nas je negda jedna majka

Draga rodila,

Hrvatskim nas, Bog joj plati,

Mlijekom dojila.

Jednoć čut će svoje sine

Glasno pjevati,

Složno glase u visine

Tako dizati:

Braćo, danas kolo vodi,

Danak svetkuje,

Hrvatska se preporodi,

Sin se raduje.

                     Pučka

Mi smo, braćo, hrvatskog

Mi smo, braćo, hrvatskog
Sinci plemena,
Ne ćemo se dakle tog
Stidit imena.
Ta na svijetu starijeg
Nema roda od našeg,
Nema od hrvatskoga
Roda slavnoga!
Neka radi, što će tko,
Neka govori,
Slavno ime hrvatsko
Nam ne obori;
Sva opakost mora past,
Naše ime vijek će cvast,
Divno ime hrvatsko,
Ime starinsko.

           Pučka

Djetinja radost

Mili nam se last i muka,
Mili nam se bijeli svijet,
Kad nas goji mila ruka,
Ko za staklom nježni cvijet.

Mili nam se knjiga, djelo,

A i glazbe mili glas,

Te s veseljem i na pijelo,

I na dužnost eto nas.

Srce igra, raste volja,

Umak nam se vedri mlad;

Nadimlju nas čuvstva bolja,

Popijevajmo uz blag sklad.

                            Pučka

Mlada Hrvatica

Ja se smelo tim ponosim,
Što sam roda hrvatskoga;
Što hrvatsko srce nosim,
Puno duha narodnoga.
Svakom kažem - tko me pita -
Otvoreno baš u lica:
,,Ja sam roda plemenita,
Ja sam prava Hrvatica!
Ne stidim se običajem,
Surkom, riječju, nit pjesmicom,
Uz sve naše ja pristajem
Dušom, srcem i desnicom.

Za tuđina ništ ne hajem,
Što će meni tuđe stvari?
Zašt' uz tuđe da pristajem,
Kad me boljim Bog nadari?
Rod svoj slavni i dom mili
Štujem, ljubim, preko svega;
Što mi srcu ne omili,
Nek od mene dalje bjega.
Tako rode, tako dome,
Naumih ti danas pjeti:
Vijek ću ostat vjerna svome,
Dok ću živjet i umrijeti."

                        Pučka

Hajdmo tamo!

Mio mi je kraj u goram zelenim,
Gdje cvate dol, a grožđe rumeni,
Gdje vedri zrak uz virje bistrije sja,
Da tihi bor i tanko jelje grija:
 Nije l' ti mio? aj tam, aj tam
 Druzi su nam; o pobre, hajdmo tam!

Mio ti je dom pri lipi sjenatoj,

Po vrtu sad u ružam veseo roj;

U kući rod, u dvoru mili oj,

Dograje glas: o zdravo, brate moj!

 Nije l ' ti mio? aj tam, aj tam

 Druzi su nam; o pobre, hajdmo tam!

Mio ti je brijeg, a uza nj strmi put,

Gdje rže konj, a buči vihar ljut,

Kad žarki grom užeže golem hrast,

Na rijekin zvor pećine groze past.

 Nije l' ti mio? aj tam, aj tam

Druzi su nam; o pobre, hajdmo tam!

                                           Pučka

Sveto ime "domovino"

Sveto ime "domovino",
Ime slatko i veliko,
Blago moje ti jedino,
Raja moga rajska sliko.
Moje uzor ti ljubavi,
Mog života vrutak pravi.

Domovino, majko mila,

Ja u srcu nosim tebe,

Ljubeć te iz sviju sila,

Više nego sama sebe.

Tek svak dan, što bolje mogu,

Šaljem za te molbe Bogu.

                           Pučka

Đačka pjesma

Hej, veselo mili druzi,
Ugodno je naše žiće.
Nema traga boli, tuzi,
Nauk nam je slatko piće.
Hej, veselo hej!
Ne tare nas težak trud.
Nade nam je puna grud.

Gdje se pjeva na planini,

Gdje se braća bratski slažu,

Ili služi domovini,

Sile naše svud pomažu

Složno s braćom radit svom,

To nam k slavi vodi dom!

Hej, veselo mili đaci,

Sva su dobra s nama svijeta.

Svud se kaž'mo ko junaci,

Da nam duh u sreći cvjeta.

Hej, veselo hej!

Nek se svuda ori, poj:

Srećan bio đački roj!

                    Pučka

Mornarska

Desni vjetar eto dunu,
Odmotajmo bijela jedra,
Otisnimo lađu punu,
Nade su nam puna njedra.
Na polasku tome
Zbogom mili dome.
Oj, ho! oj, ho! oj, ho!
Tko nam mio, zdrav nam stoj,
Dok se svomu, dok se svomu
vrati svoj!

Sinje more, naše polje,

Naše polje i borište,

Kano more burne volje,

Hrvat tuda sreću ište;

Kud nam more puče,

Tud nas želja vuče,

Oj, ho! oj, ho! oj, ho!

I kud dalje dođe brod,

To nam draži dom i rod!

                         Pučka

Majci

Majčice mila, majčice draga,
Vođice vjerna života mog,
Cvijetom ti cvala životna snaga,
Srećom te svuda pratio Bog!

Mlado mi srce uvijeke bije,

Kada spomenem ime ti ja.

Ljubavi svoje nikad ne krije,

Majčicu milu ljubiti zna.

Tvoje će, majko, slađano ime

Vijek mi u srcu živjeti, vijek,

Sreću i slasti imat ću s njime

Imenom tvojim, imenom vijek!

                                    Pučka

Maj se svijetu opet smije

Maj se svijetu opet smije,
Toplo sunce zemlju grije;
Iza zime duge
Sve nanovo klije.
  Oj zdravo, proljeće,
  I proljetno cvijeće!

Gdje stabalje cvate milo,

Lug oblači zelenilo,

Jato nježnih ptica

Pjevat udarilo:

  Oj zdravo, proljeće,

  I proljetno cvijeće!

Pokraj stada pastir svira,
Vrelo gorsko gdje izvira,
A bratac mu mali
Naganja leptira.
  Oj zdravo, proljeće,
  I proljetno cvijeće!

                    Pučka

Vila i djevojka

Kladila se vila i djevojka,
Koja će ih prvo uraniti,
Dvor pomesti i vode donijeti.
Mudra bila gizdava djevojka,
Mudra bila, mudro se sjetila.
Ona zove pticu lastavicu:
"Ta Boga ti, ptico lastavico,
Kada prvi pijetli zapjevaju,
Ti doleti i mene probudi",
To je lasta za Boga primila,
I za Boga i za posestrimstvo.
Kad su prvi pijetli zapjevali,
Doletjela, pak djevojku budi:
"Hajd, ustani, gizdava djevojko,
Dvor pomesti i vode donesti!"
Dok djevojka bijeli dvor pomela,
Istom vila od sna se prenula;
Dok djevojka vodice donijela;
Istom vila bijeli dvor pomela,
Al govori prebijela vila:
"Ta, bora ti, gizdava djevojko,
Tko je tebe od sna probudio,
Mene vilu gorko prevario?"
Al govori gizdava djevojka:
"Ne budali prebijela vilo!
Bog mi posla pticu lastavicu.
Ona me je od sna probudila,
A i tebe tako prevarila,
Jer sam mlada prije uranila."

                               Pučka

Majka je majka

Mila moja majko, ti crkvice bijela,
Pjesma mi se tvojim milinjem zanijela.
Lijepo ime "majka" usta napunjuje,
A pjesma o majci do Boga se čuje,

Majka ranče hrani; svoje zalogaje,

Makar gladovala, milom čedu daje.

Obnoć, obdan bdije, majka za san ne zna,

Uvijek ti je brižna, uvijek oprezna.

Kako majka gleda i Bogu se moli,

Bolesno joj čedo bolju da preboli.

Čedu ozdravljelu koli raduje se!

Zavjetovna majka bogat dar donese.

Majka puti, gleda temelj postaviti,

Mladicu za doba radi ispraviti.

Tko li može pravu majčicu izmijenit,

Ćud nam pripitomit, srce oplemenit?

Tko će sve imanje, ta i život dati,

Da si čedo spase, tko već mila mati?

Ta majka je majka! to sav svijet slovi,

Ti nam mile majke, Bože, blagoslovi!

                                           Pučka

Moja lađo

Plovi, plovi, moja lađo,
U kojgoder kraj,
Ja ti cilja još ne nađo',
Sama cilj si daj.

Kad te amo već zanesla

Tvoje sudbe moć,

Raspni jadra, pruži vesla,

Plovi dan i noć.

Uzdaj se u Božju volju

I valova bijeg,

U budućnost gledaj bolju,

K nebu digni stijeg.

                   Pučka

Domovini

Domovino draga,
Slatka naša mati,
Bog će tebi, majko,
Svaku sreću dati.

Da nas čuvaš sinke

U bijedi i sreći,

Ljubav će ti naša

Slavno ime steći.

Ako dođe doba

Bijedno i nevoljno,

Branit će te sinci

Junački i voljno.

Domovino draga,

Slatka naša mati

Za tvoju će sreću,

Sinci život dati.

                  Pučka

Četiri godišnja doba

Cvate drijenak, iva, cvijeća sila,
Gnijezdo gradi lastavica mila,
Pčela zujka, pastir pjeva oj!
Velik li si, mili bože moj!

Sunce žari, voće, žitak zori,

Grožđe zrije tam u vinskoj gori;

Tuj se žanje, tam se vozi trud,

Te se slavi božja ruka svud.

Mihajlo se primaknuo sveti,

Grozd dozrije tam uz gorske klijeti;

Lišće vene, muknu pčelin zuj,

Primiče se hladan, studen huj.

Sjever huji, mile pojke šute,

Sve se boji studen-zime krute;

Sve već spava; al je čovjek bar,

Koj i sada slavi Božji dar.

                          Pučka

Tko to cvijeće budi?

Te livade i ta polja
Puna jesu cvijeća,
Kako samo nama svane
Doba pramaljeća:
Jedno bijelo, drugo plavo,
Treće krasno žuto, zdravo;
Crvenih, šarenih,
Da je milina gledat očima!
Tko to lijepo budi cvijeće,
Kad nastaje pramaljeće?

Sunce ono, Božje oko,

Na zemljicu sjaje,

Nadaleko i široko

Tople zrake daje,

Da nas grije zimi, ljeti,

I ogrije, Bože sveti.

Veselo, okolo,

Na te šumice i livadice!

Tko to pako suncu veli?

Bog, što nama dobro dijeli!

                                         Pučka

Mlada Hrvatica

Ja sam mlada Hrvatica,
Zdrave duše, vedra lica,
Vjerna kćerka rodu svom.
Vijek se molim Onom gori,
Koji sve iz ništa stvori,
Da mi štiti dragi dom.

Kudgod krenem svijetom mlada,

Ja se pjesmom javljam rada,

Što milinom ori svom.

Majčin mi je jezik mio,

Ljubim ga ko život cio,

Ljubim ga ko slatki dom.

Ljubim braću, roditelje,

Svoga roda prijatelje,

Srcem prijetim dušmanom,

Da se svud svijetom znade,

Hrvatice kako mlade

Ljube žarko mili dom.

                      Pučka

Hrvatska zemlja

Hrvatske su divne goričice,
Bujna polja, divne dolinice,
Aj za što si li, aj ne bi mi,
Našu zemlju ljubili?
Aj za što li, aj ne bi mi,
Njojzi vjerni bili?

Naši djedi domu vjerni bili,

Branili ga proti svakoj sili,

Aj za što li, aj ne bi mi,

Mili dom svoj branili,

Aj za što li, aj ne bi mi,

Njemu vjerni bili?

Bože živi rodu prijatelje,

Ispuni im rodoljubne želje,

Aj za što li, aj ne bi mi,

Rodu sreću željeli.

Aj za što li, aj ne bi mi,

Njemu vjerni bili?

                       Pučka

Hrvatica

Mlada sam Hrvatica,
Milkom me zovu;
Imam mladu družicu,
Anku kumovu;
Posestrinstvo sklopismo,
Živjet mi naumismo,
U čast dičnog roda svog,
Roda hrvatskog.

Gdje je koja sestrica
Roda hrvatskog,
Nek se hvata u kolo
Posestrimstva tog.
Da sve složno radimo,
Svud Hrvate bodrimo.
Na spas milom rodu svom,
Rodu hrvatskom.

Volim svoj hrvatski dom,
Nek sav tuđi kraj,
Za njega mi živjeti
Dobri Bože daj!
Daj da ljubim rod i dom,
Cijelim srcem, dušom svom.
Prava kćerka roda svog,
Roda hrvatskog!

                        Pučka

Za dom!

Hajde svuda, mili brate,
Radom diž'mo rod i dom.
Nek se širi, neka cvate,
Da nam bude svoj u svom.
Um i snagu domu dajmo,
Neka znade čitav svijet,
Svim ga srcem veličajmo,
Dom nam stari budi svet!

                            Pučka

Jeli

Da si mi zdravo, vita jelo,
Do neba što si porasla smjelo,
Dah tvoj melem je bolnim grudim.
Sestrice, sestrice, jelice,
Ljubavlju bratskom za tobom žudim.

Gledo sam često ponosne palme,

More je njima šumilo psalme,

Njim i čempresom u osami:

Sestrice, sestrice, jelice,

Ljubavlju bratskom za tobom žudim.

                                          Pučka

Lastavicama

Male ptice lakih krila,
Dižite se vi u zrak!
Već vas zove zemlja mila,
Zove vrućeg sunca zrak.

Što li čeka sred livada

I sred silnih voda vas?

Malo slasti, puno jada,

Al vas majčin zove glas.

Zove, vuče, silnom moći

Južnog sunca vrući sjaj.

A u dom ću i ja doći

Pozdravte mi rodni kraj!

                          Pučka

Tri riječi

Oj, broj mi nebom zlatne zvijezde
I šaro cvijeće gajem,
I gledaj ptice, gdje se gnijezde,
I zlatno klasje krajem.
Svud vidiš slike ljepše nove,
Sred divnog svijeta tog,-
Krasote tko li stvori ove?
Oj, drago dijete, Bog!

Gle, ptica svoje gnijezdo ljubi

I košnicu si pčela,

I krtac jamu, što si dubi,

I tor svoj stada bijela;

A ti, da sinko budeš gori,

Neg' zvijer na svijetu tom?

Što treba tebi ljubit? Zbori!

Oj, drago dijete - dom!

A znaš li, čija ruka meka

Glavičicu ti gladi?

I tko ti dao svoga mlijeka,

Da drobna usta sladi?

Tko tebe grli i cjeliva

U svaki dan i sat?

Dobrota tko je ona živa?

Oj, drago dijete: mat!

                        Pučka

Snuždeno pastirče

Pastirče mlado i milo!
Ta šta si se tako snuždilo?

Što ti je lice uvelo,

Valjda ti je stada nestalo?

Moje je stado potpuno,

Samo mi je srce klonulo.

Treći dan sjedim ja ovdje,

A stado mi pase kraj vode.

Ne jedem ništa od bola,

Samo pijem vode s izvora.

Seka mi je moja umrla,

Koja me je vrlo voljela.

Ja uzmem frulu, pa sviram,

Pa ja svoju seku dozivam.

Poljana ječi od frule;

Ona mene jadna ne čuje.

Hman sam je bratski volio,

Vidjet već je ne ću nikada.

Dao bih dušu i srce,

Da mi je Bog opet povrati.

                            Pučka

Vesela pjesma

Vesela nek pjesmica
Grudi naše snaži,
Poslije rada slađana
Nek nam srca blaži:
Dragi Bože, blagoslovi
Vazda rad nam novi!

Veličajmo pjesmicom

Vijekom domak dragi,

Da ga možnom desnicom

Bog zakrili dragi.

Štiti Bože, dom naš mili

Proti svakoj sili!

                        Pučka

Dvije ptice

Zabludila morska ptica
U daljinu kopne zemlje
I susrela kosovicu,
Gdje u gaju slatko pjeva.

Reče njojzi morska ptica:

"Kako možeš pjevat tužna

U pustinji ovoj suhoj,

Gdje ni kapi vode nema?"

Al govori kosovica:

"Pjevahu i moj stari

U istome ovom gaju

Tol veselo, ko u raju."

                        Pučka

Mladi rodoljub

Sin sam roda hrvatskoga,
On ugađa srcu mom,
U njem imam dobra mnoga,
Hrvatski je krasan dom!

Bogat dolom, možan gorom,

Moga žića pravi raj:

Velik zborom, silan tvorom

Hrvatski je divan kraj.

Sinje more, divno to je,

Što mi resi dom i rod.

Bujne rijeke zemlju poje,

Zemlja daje krasan plod.

Oj za milu domovinu

Vijek će moja živjet grud.

Hrvatskomu budi sinu

Dobrim radom sreća svud!

                             Pučka

U barci

Gore nebo visoko,
Dolje more duboko;
A ja u sredini,
Noćnoj u tišini
Mislim na te, ma jedina,
Premilena domovina.

Slabe barke slabi let

U daleki strani svijet:

U njem strani ljudi,

Jezik stran i ćudi,

A u tebi sve poznano,

Doš'o kasno ili rano.

Tko te ne bi ljubio,

U te doći žudio,

Bio bi od kamena,

Srca nesmiljena:

Zalud sunce drugdje sija,

Srce moje ne ugrija.

Nemoj, buro, bjesniti,

Smjela broda slomiti;

No ako se skrši,

I moj život svrši:

Tad odnes'te vi valovi,

Zemlji mojoj cjelov ovi. -

                         Pučka

Sunce zađe

Sunce zađe, mrak proteže
Po obzorju svoju moć,
Sanak spušta svoje mreže,
I sve hvata, laku noć!

Opet jedan danak prođe,

Kao što će i svi proć

Dozvati ga nitko ovdje

Već ne može, laku noć!

Dan za danom tako gine,

Kao što će i svi proć,

I posljednji danak mine,

I smrt reče: laku noć!

                          Pučka

Kovačev savjet

Kovač kuje povazdan,
Lupom smeta tuđi san,
Varnice mu sipa kov,
Teče Božji blagoslov.

Lupatuk, lupatuk,

Lupatuka, lupatuk,

Lupatuk, lupatuk,

Cingaling, cing, ling!

Govori mu susjed mlad,

I on da bi boljeg rad

Voća brati, žita žet,

Za dobar ga moli svjet.

Lupatuk, lupatuk,

Lupatuka, lupatuk,

Lupatuk, lupatuk,

Cingaling, cing, ling!

Gvožđe kovat treba, znaj,

Usijan mu dok je kraj,

Tako i ti, dragi moj,

Svak uhori poso svoj.

Lupatuk, lupatuk,

Lupatuka, lupatuk,

Lupatuk, lupatuk,

Cingaling, cing, ling!

Čim mi zorom čuješ bat,

Na noge je tebi stat,

Red i prigled, te vruć kov

Drže kuću, kućni krov.

Lupatuk, lupatuk,

Lupatuka, lupatuk,

Lupatuk, lupatuk,

Cingaling, cing, ling!

                      Pučka

Mladi seljan

Mlad sam seljan doma svog,
Veseo je život moj!
Sinak roda hrvatskoga,
Gdje mi niče slasti roj!
Duša u men' diše zdrava,
Čista sa mnom vlada svijest!
Srce mi je krepost prava,
A za radnju jaka pest.

Sada poljem hitro krećem,

Marvom svom zaprežem plug,

Časom pak popolijećem,

U zeleni radit lug.

Radim svojoj domovini

Sve na korist, sve na slast;

Svi nek budu moji čini

Njoj na boljak, njoj na čast!

                                Pučka

Jesenska

Jesen je draga svakome stvoru,
U njoj nam svega daruje Bog,
Slađana voća, dozrela žita
Puna je bašča, pun je i slog.

Žetelci žanju, kosci pak kose,

Kolika gledat radnike slast.

Hrvatska pjesma svuda se ori,

Višnjemu stvorcu Bogu na čast.

Višnjemu slava! Sve on podaje,

Što je za život potrebno nam,

Hvali mu za to, rode moj mili,

Dičan i slavan on ti je sam!

                                  Pučka