Nježno cvijeće u sto boja
Resi polje, dol i brijeg,
Al su tri mi ponajdraže,
Što hrvatski kite stijeg.
Kao krv se prva rudi,
Ili kao makov cvijet;
Moj je narod vrelom krvlju
Poplavio cio svijet.
A ko snijeg je druga bijela,
Ko nevini bijeli lijer.
Mom je rodu uvijek bilo
Čisto žiće, jasan smjer.
Treća nam je boja modra
Ko nebeski Božji svod;
Ta mi boja nadu krijepi,
Da će sretan bit moj rod.
Te tri meni svete boje,
Za sveg žića častim svog.
Hrvatski jer stijeg nam rese,
Čuvao ga dobri Bog!
Pučka
Kosa kosi, niš' ne prosi,
Već svom snagom stadu dragom
Travu ruši, da se suši,
Nek se tada mila stada
Njome hrane, gladi brane.
Pučka
Proljeće se javilo. Evo proljeće!
Eno mlado zelenilo. Evo proljeće!
Ljudskomu se oku mili,
Sva se narav diže, sili.
Evo proljeće, evo proljeće!
Nov je život u zametu. Evo proljeće!
Već je voće sve u cvijetu. Evo proljeće!
Blagi miris osipa se,
Pastir pjeva u sve glase.
Evo proljeće, evo proljeće!
Lastavica gnijezdo gradi. Evo proljeće!
Pčela zuji po livadi. Evo proljeće!
Dudov listak svilac jede,
Da od njega svilu prede.
Evo proljeće, evo proljeće!
I čovjek se podmlađuje. Evo proljeće!
Nove misli zamišljuje. Evo proljeće!
Nove želje srce želi,
I pokret ga nov veseli.
Evo proljeće, evo proljeće!
Potiče ga volja mlada. Evo proljeće!
Proljeće je doba nada. Evo proljeće!
Novim ognjem čovjek gori,
Da što radi da što stvori.
Evo proljeće, evo proljeće!
Dvorove si nove gradi. Evo proljeće!
Ore, kopa, vlači, sadi. Evo proljeće.
Plijeve, koli, praši, sije,
Da od zemlje dar dobije.
Evo proljeće, evo proljeće!
Proljeće je mladost mlada. Evo proljeće!
Proljeće je naša nada. Evo proljeće!
O proljeću sve oživi:
Veseli smo i marljivi.
Evo proljeće, evo proljeće!
Oj proljeće, milo cvijeće. Evo proljeće!
Ti zamete nove sreće. Evo proljeće!
Buji, tinjaj, cvati milo,
Bog ti dao, dobru bilo.
Evo proljeće, evo proljeće!
Pučka
Imam janje ko snijeg bijelo,
Koje pase po livadi;
To je tako krotke ćudi,
Nikom ništa zla ne radi.
Ono sitno bere cvijeće
Boje žute i crvene,
I skačući pase trave,
Blagom rosom odgojene
A kad više pasti ne će,
Kada se je zasitilo,
U hladu si traži mjesta,
Gdjeno bi se odmorilo.
A kad pastir stado bijelo
Pred mrak tjera u tor kući,
Tad i moje janje dođe
Skakućući i blejući.
Rad ja imam svoje janje,
Koje pase po livadi,
A tko meni njeg uvrijedi,
Moju radost truje, jadi.
Pučka
Zdravljice drago, najveće blago,
Dao mi te Bog, dao mi te Bog.
Duša je vedra, šire se njedra
S osjećanja tvog, s blaženstva mi tog.
Novi se snaga, krv mi je blaga,
Mio mi je dan, mio mi je dan.
Cvijetak me lijepi mirisom krijepi,
Pa me nutka van, na taj divni dan.
Srce se zgrijeva, duša popijeva:
"Bože, zdravlje daj, Bože zdravlje daj!"
Zdravljice milo, stalno mi bilo,
Drag mi doma kraj pretvara u raj. -
Pučka
Veselo djeco u kolo, oj,
Nek se razliježe radosti poj,
Nek nam se širi mlađana grud,
Dok je ne tare nikakav trud! -
Proljeće zlatno sinu nam već,
Opet će dani ugodno teć.
Opet zazujit pčelica roj,
Opet nas blažit slavujev poj!
Slušajte zvona ljubazni glas,
Narod u crkvu sazivlje vas;
Stvorcu da slavu dostojnu da,
Oko proljeća radost nam sva.
Pučka
Pas za zecom letio
Po gustim lugovim,
Kako ga je ganjao,
Mal' ga ne ulovi.
Već ga, reć bi, ščepao,
Al' kadno uneke
Drugi zec mu iskoči
Iz obližnje smreke.
Tada pseto lakomo
Za drugim poseže,
Dok mu jedan i drugi
Gorom ne pobježe.
Tko će sve da prisvoji,
Što je god na svijetu,
Neka dobro upamti,
Što se zgodi psetu.
Pučka
