Četiri godišnja doba

Cvate drijenak, iva, cvijeća sila,
Gnijezdo gradi lastavica mila,
Pčela zujka, pastir pjeva oj!
Velik li si, mili bože moj!

Sunce žari, voće, žitak zori,

Grožđe zrije tam u vinskoj gori;

Tuj se žanje, tam se vozi trud,

Te se slavi božja ruka svud.

Mihajlo se primaknuo sveti,

Grozd dozrije tam uz gorske klijeti;

Lišće vene, muknu pčelin zuj,

Primiče se hladan, studen huj.

Sjever huji, mile pojke šute,

Sve se boji studen-zime krute;

Sve već spava; al je čovjek bar,

Koj i sada slavi Božji dar.

                          Pučka

Tko to cvijeće budi?

Te livade i ta polja
Puna jesu cvijeća,
Kako samo nama svane
Doba pramaljeća:
Jedno bijelo, drugo plavo,
Treće krasno žuto, zdravo;
Crvenih, šarenih,
Da je milina gledat očima!
Tko to lijepo budi cvijeće,
Kad nastaje pramaljeće?

Sunce ono, Božje oko,

Na zemljicu sjaje,

Nadaleko i široko

Tople zrake daje,

Da nas grije zimi, ljeti,

I ogrije, Bože sveti.

Veselo, okolo,

Na te šumice i livadice!

Tko to pako suncu veli?

Bog, što nama dobro dijeli!

                                         Pučka

Mlada Hrvatica

Ja sam mlada Hrvatica,
Zdrave duše, vedra lica,
Vjerna kćerka rodu svom.
Vijek se molim Onom gori,
Koji sve iz ništa stvori,
Da mi štiti dragi dom.

Kudgod krenem svijetom mlada,

Ja se pjesmom javljam rada,

Što milinom ori svom.

Majčin mi je jezik mio,

Ljubim ga ko život cio,

Ljubim ga ko slatki dom.

Ljubim braću, roditelje,

Svoga roda prijatelje,

Srcem prijetim dušmanom,

Da se svud svijetom znade,

Hrvatice kako mlade

Ljube žarko mili dom.

                      Pučka

Hrvatska zemlja

Hrvatske su divne goričice,
Bujna polja, divne dolinice,
Aj za što si li, aj ne bi mi,
Našu zemlju ljubili?
Aj za što li, aj ne bi mi,
Njojzi vjerni bili?

Naši djedi domu vjerni bili,

Branili ga proti svakoj sili,

Aj za što li, aj ne bi mi,

Mili dom svoj branili,

Aj za što li, aj ne bi mi,

Njemu vjerni bili?

Bože živi rodu prijatelje,

Ispuni im rodoljubne želje,

Aj za što li, aj ne bi mi,

Rodu sreću željeli.

Aj za što li, aj ne bi mi,

Njemu vjerni bili?

                       Pučka

Hrvatica

Mlada sam Hrvatica,
Milkom me zovu;
Imam mladu družicu,
Anku kumovu;
Posestrinstvo sklopismo,
Živjet mi naumismo,
U čast dičnog roda svog,
Roda hrvatskog.

Gdje je koja sestrica
Roda hrvatskog,
Nek se hvata u kolo
Posestrimstva tog.
Da sve složno radimo,
Svud Hrvate bodrimo.
Na spas milom rodu svom,
Rodu hrvatskom.

Volim svoj hrvatski dom,
Nek sav tuđi kraj,
Za njega mi živjeti
Dobri Bože daj!
Daj da ljubim rod i dom,
Cijelim srcem, dušom svom.
Prava kćerka roda svog,
Roda hrvatskog!

                        Pučka

Za dom!

Hajde svuda, mili brate,
Radom diž'mo rod i dom.
Nek se širi, neka cvate,
Da nam bude svoj u svom.
Um i snagu domu dajmo,
Neka znade čitav svijet,
Svim ga srcem veličajmo,
Dom nam stari budi svet!

                            Pučka

Jeli

Da si mi zdravo, vita jelo,
Do neba što si porasla smjelo,
Dah tvoj melem je bolnim grudim.
Sestrice, sestrice, jelice,
Ljubavlju bratskom za tobom žudim.

Gledo sam često ponosne palme,

More je njima šumilo psalme,

Njim i čempresom u osami:

Sestrice, sestrice, jelice,

Ljubavlju bratskom za tobom žudim.

                                          Pučka

Lastavicama

Male ptice lakih krila,
Dižite se vi u zrak!
Već vas zove zemlja mila,
Zove vrućeg sunca zrak.

Što li čeka sred livada

I sred silnih voda vas?

Malo slasti, puno jada,

Al vas majčin zove glas.

Zove, vuče, silnom moći

Južnog sunca vrući sjaj.

A u dom ću i ja doći

Pozdravte mi rodni kraj!

                          Pučka

Tri riječi

Oj, broj mi nebom zlatne zvijezde
I šaro cvijeće gajem,
I gledaj ptice, gdje se gnijezde,
I zlatno klasje krajem.
Svud vidiš slike ljepše nove,
Sred divnog svijeta tog,-
Krasote tko li stvori ove?
Oj, drago dijete, Bog!

Gle, ptica svoje gnijezdo ljubi

I košnicu si pčela,

I krtac jamu, što si dubi,

I tor svoj stada bijela;

A ti, da sinko budeš gori,

Neg' zvijer na svijetu tom?

Što treba tebi ljubit? Zbori!

Oj, drago dijete - dom!

A znaš li, čija ruka meka

Glavičicu ti gladi?

I tko ti dao svoga mlijeka,

Da drobna usta sladi?

Tko tebe grli i cjeliva

U svaki dan i sat?

Dobrota tko je ona živa?

Oj, drago dijete: mat!

                        Pučka

Snuždeno pastirče

Pastirče mlado i milo!
Ta šta si se tako snuždilo?

Što ti je lice uvelo,

Valjda ti je stada nestalo?

Moje je stado potpuno,

Samo mi je srce klonulo.

Treći dan sjedim ja ovdje,

A stado mi pase kraj vode.

Ne jedem ništa od bola,

Samo pijem vode s izvora.

Seka mi je moja umrla,

Koja me je vrlo voljela.

Ja uzmem frulu, pa sviram,

Pa ja svoju seku dozivam.

Poljana ječi od frule;

Ona mene jadna ne čuje.

Hman sam je bratski volio,

Vidjet već je ne ću nikada.

Dao bih dušu i srce,

Da mi je Bog opet povrati.

                            Pučka

Vesela pjesma

Vesela nek pjesmica
Grudi naše snaži,
Poslije rada slađana
Nek nam srca blaži:
Dragi Bože, blagoslovi
Vazda rad nam novi!

Veličajmo pjesmicom

Vijekom domak dragi,

Da ga možnom desnicom

Bog zakrili dragi.

Štiti Bože, dom naš mili

Proti svakoj sili!

                        Pučka