Al smo bili dobri,
I majka to reče,
Radili smo marno
Od jutra do veče.
Pa je sada vrtić taj
Pravi mali raj!
Plijevili smo travu
I snažili bilje,
Zalijevali ruže
I mirisno smilje.
Pa je sada vrtić taj
Pravi mali raj!
Onda smo si mjesto
Iskitili malo,
Da se bude ondje
Lakše učit dalo.
Pa je sada vrtić taj
Pravi mali raj!
Pučka
Veselo sada, veselo svi!
Dok smo još mladi, veselja ima,
Kudagod koji krene očima.
Nikakva briga još nas ne tare,
Brige su samo za ljude stare.
Veselo zato, veselo svi!
Veselo sada, veselo svi!
Sedlajmo naše konje drvene,
Pašimo naše sablje limene,
U boj svi skupa, dobri dječaci,
Neka se vidi, da smo junaci!
Veselo zato, veselo svi!
Veselo sada, veselo svi!
Veselo poju ptice u šumi,
Radost im tako svatko razumi.
Pjevajmo i mi, nek se razlije
Veselje, koje srce nam grije.
Veselo zato, veselo svi!
Pučka
Zanatlija mladi
Povazdan vam radi,
Znoji se i muči,
Da zanat izuči.
Jer tko zanat radi,
Ne boji se gladi,
Nit' ga pita starost,
Gdje ti bješe mladost.
Ta zanat je zlatan,
Poslovica veli.
Zanatlije mladi,
Da ste mi veseli.
Pučka
Sunce zašlo, ode dan,
Meni oči sklapa san,
Molim, dragi Bože moj,
Tu noć čuvaj stvorak svoj!
Trudna su mi uda sva,
Na počinak moram ja,
Anđel k meni moj će doć,
Pazit na me cijelu noć.
Pučka
Kazala majka Katici:
"Katice, kćeri jedina,
Ne idi blizu potoku,
Potok je hladan i dubok.
Nemoj se tamo igrati,
Mogla bi lako upasti
U potok hladan i dubok."
Ne sluša kćerka Katica,
Ne sluša riječi majčine,
Već se igrat pohrli,
Kud teče potok hlađani.
Kako je mlada trčala,
Nožica joj se omakla
U vodu hladnu upala.
Plakala jadna majčica,
Plakala pokraj potoka:
"Katice, kćeri jedina,
Zašto me nijesi slušala?
Sama sam jadna ostala:
Moje te oči nikada
Živu već neće gledati."
Pučka
Iz daleka neba,
Gdje anđeli sjede,
Oca vječnog oči
Svako dijete glede.
Sluša vječni molbe
Obdan i u noći,
Pazi, da mu tuđe
Ne naškode moći.
I brižljivo kruhac
Svagdašnji mu dade.
Čuva, da nezgoda
Zlijeh ne dopade.
O, svoj djeci kaž'te,
Otac gore da je:
Da njem' ugoditi
Nitko ne prestaje.
Pučka
Laku noć, laku noć,
Moj pupoljče mladi,
Božja moć, Božja moć,
Nek ti sanak sladi.
Duh nek tvoj, duh nek tvoj,
Sniva sanje zlate:
Sinko moj, sinko moj,
Ja ću bdit uza te.
Ja ću ti, ja ću ti
Pjevat večer cijeli:
Snivaj mi, snivaj mi,
Moj golube bijeli.
Krasna, lijepa košutice,
Gdje si mi se narodila?
Tamo dolje blizu mora,
Gdjeno rastu zlatne žice
I srebrne podvezice.
Otac mi je sunce bilo,
A stric mi je mjesec bio,
A zvjezdice svekrvice,
A vlašići pastorčići.
Pučka
Jeste li vidjeli moga sinka Janka?
Nijesmo ga vidjeli, već smo čuli glase,
Da su ga napala tri čovjeka mlada.
Prvi mu rekao: Skoč' u vodu Janko!
Drugi mu rekao: Bjež' u goru Janko!
Treči mu rekao: Predaj nam se Janko!
Al im je Janko naš ljuto odvratio:
"Nit sam žaburina, da u vodu skačem,
Niti sam jelenče, da u goru bježim,
Niti sam kukavac, pa da vam se
predam:
Već sam Hrvatina, koj' junaštvo ljubim."
Pučka
Skokni skokom, majčin sine,
Materino zlato skoči,
Nek se naše kolo vine,
Gdje se mala čeljad roči.
Pa da malo zapjevamo
Sa hrvatskom na tjemenu,
Manuv kolom amo, tamo,
Kud nam volje munjom krenu.
Napretku je radost mati,
Jačajmo si noge skokom,
Ne bi l' mogli na njih stati,
Kad nam bude radit rokom.
Pučka
