Lastavicama

Dobro došle, mile ptice,
U hrvatski kraj,
Na zelene livadice,
U zeleni gaj!

Kren'te gorom i dolinom,
Kren'te rodom sad,
Svojim pjevom i milinom
Diž'te sve na rad!

Nek se ljudstvo od sna prene,
Proljeća je čas,
Nek na poso svako krene,
Diž'te laste glas!

Ah nijedna ne ostavi
Našeg roda hram,
Neka u njem vijek boravi
Pramaljeća plam!

                            Pučka

Ovčar

Tko najljepše stado ima?
Mjesec, koj' u noći siva,
Koj' na nebu za šumicom
Tamo našom prebiva.

On naveče i to kasno,
Kad se u snu sve nalazi,
Polagano iz svog stana
Na nebesa izlazi.

Tad on modre sred dubrave
Pase mile sve ovčice,
Kojeno su sve bezbrojne,
One sitne zvjezdice.

Tamo mirne, jedna drugoj
Nikakova zla ne tvori;
U ljubavi braća, sestre,
Tam su zvijezde sve gori.

                            Pučka

Tri boje

Nježno cvijeće u sto boja
Resi polje, dol i brijeg,
Al su tri mi ponajdraže,
Što hrvatski kite stijeg.

Kao krv se prva rudi,
Ili kao makov cvijet;
Moj je narod vrelom krvlju
Poplavio cio svijet.

A ko snijeg je druga bijela,
Ko nevini bijeli lijer.
Mom je rodu uvijek bilo
Čisto žiće, jasan smjer.

Treća nam je boja modra
Ko nebeski Božji svod;
Ta mi boja nadu krijepi,
Da će sretan bit moj rod.

Te tri meni svete boje,
Za sveg žića častim svog.
Hrvatski jer stijeg nam rese,
Čuvao ga dobri Bog!

                    Pučka

Kosa

Kosa kosi, niš' ne prosi,
Već svom snagom stadu dragom
Travu ruši, da se suši,
Nek se tada mila stada
Njome hrane, gladi brane.

                           Pučka

Proljeće

Proljeće se javilo. Evo proljeće!
Eno mlado zelenilo. Evo proljeće!
Ljudskomu se oku mili,
Sva se narav diže, sili.

Evo proljeće, evo proljeće!

Nov je život u zametu. Evo proljeće!
Već je voće sve u cvijetu. Evo proljeće!
Blagi miris osipa se,
Pastir pjeva u sve glase.

Evo proljeće, evo proljeće!

Lastavica gnijezdo gradi. Evo proljeće!
Pčela zuji po livadi. Evo proljeće!
Dudov listak svilac jede,
Da od njega svilu prede.

Evo proljeće, evo proljeće!

I čovjek se podmlađuje. Evo proljeće!
Nove misli zamišljuje. Evo proljeće!
Nove želje srce želi,
I pokret ga nov veseli.

Evo proljeće, evo proljeće!

Potiče ga volja mlada. Evo proljeće!
Proljeće je doba nada. Evo proljeće!
Novim ognjem čovjek gori,
Da što radi da što stvori.

Evo proljeće, evo proljeće!

Dvorove si nove gradi. Evo proljeće!
Ore, kopa, vlači, sadi. Evo proljeće.
Plijeve, koli, praši, sije,
Da od zemlje dar dobije.

Evo proljeće, evo proljeće!

Proljeće je mladost mlada. Evo proljeće!
Proljeće je naša nada. Evo proljeće!
O proljeću sve oživi:
Veseli smo i marljivi.

Evo proljeće, evo proljeće!

Oj proljeće, milo cvijeće. Evo proljeće!
Ti zamete nove sreće. Evo proljeće!
Buji, tinjaj, cvati milo,
Bog ti dao, dobru bilo.

Evo proljeće, evo proljeće!

                             Pučka

Moje janje

Imam janje ko snijeg bijelo,
Koje pase po livadi;
To je tako krotke ćudi,
Nikom ništa zla ne radi.

Ono sitno bere cvijeće
Boje žute i crvene,
I skačući pase trave,
Blagom rosom odgojene

A kad više pasti ne će,
Kada se je zasitilo,
U hladu si traži mjesta,
Gdjeno bi se odmorilo.

A kad pastir stado bijelo
Pred mrak tjera u tor kući,
Tad i moje janje dođe
Skakućući i blejući.

Rad ja imam svoje janje,
Koje pase po livadi,
A tko meni njeg uvrijedi,
Moju radost truje, jadi.

                        Pučka

Zdravljice

Zdravljice drago, najveće blago,
Dao mi te Bog, dao mi te Bog.
Duša je vedra, šire se njedra
S osjećanja tvog, s blaženstva mi tog.

Novi se snaga, krv mi je blaga,
Mio mi je dan, mio mi je dan.
Cvijetak me lijepi mirisom krijepi,
Pa me nutka van, na taj divni dan.

Srce se zgrijeva, duša popijeva:
"Bože, zdravlje daj, Bože zdravlje daj!"
Zdravljice milo, stalno mi bilo,
Drag mi doma kraj pretvara u raj. -

                                      Pučka