Tri riječi

Oj, broj mi nebom zlatne zvijezde
I šaro cvijeće gajem,
I gledaj ptice, gdje se gnijezde,
I zlatno klasje krajem.
Svud vidiš slike ljepše nove,
Sred divnog svijeta tog,-
Krasote tko li stvori ove?
Oj, drago dijete, Bog!

Gle, ptica svoje gnijezdo ljubi

I košnicu si pčela,

I krtac jamu, što si dubi,

I tor svoj stada bijela;

A ti, da sinko budeš gori,

Neg' zvijer na svijetu tom?

Što treba tebi ljubit? Zbori!

Oj, drago dijete - dom!

A znaš li, čija ruka meka

Glavičicu ti gladi?

I tko ti dao svoga mlijeka,

Da drobna usta sladi?

Tko tebe grli i cjeliva

U svaki dan i sat?

Dobrota tko je ona živa?

Oj, drago dijete: mat!

                        Pučka

Snuždeno pastirče

Pastirče mlado i milo!
Ta šta si se tako snuždilo?

Što ti je lice uvelo,

Valjda ti je stada nestalo?

Moje je stado potpuno,

Samo mi je srce klonulo.

Treći dan sjedim ja ovdje,

A stado mi pase kraj vode.

Ne jedem ništa od bola,

Samo pijem vode s izvora.

Seka mi je moja umrla,

Koja me je vrlo voljela.

Ja uzmem frulu, pa sviram,

Pa ja svoju seku dozivam.

Poljana ječi od frule;

Ona mene jadna ne čuje.

Hman sam je bratski volio,

Vidjet već je ne ću nikada.

Dao bih dušu i srce,

Da mi je Bog opet povrati.

                            Pučka

Vesela pjesma

Vesela nek pjesmica
Grudi naše snaži,
Poslije rada slađana
Nek nam srca blaži:
Dragi Bože, blagoslovi
Vazda rad nam novi!

Veličajmo pjesmicom

Vijekom domak dragi,

Da ga možnom desnicom

Bog zakrili dragi.

Štiti Bože, dom naš mili

Proti svakoj sili!

                        Pučka

Dvije ptice

Zabludila morska ptica
U daljinu kopne zemlje
I susrela kosovicu,
Gdje u gaju slatko pjeva.

Reče njojzi morska ptica:

"Kako možeš pjevat tužna

U pustinji ovoj suhoj,

Gdje ni kapi vode nema?"

Al govori kosovica:

"Pjevahu i moj stari

U istome ovom gaju

Tol veselo, ko u raju."

                        Pučka

Mladi rodoljub

Sin sam roda hrvatskoga,
On ugađa srcu mom,
U njem imam dobra mnoga,
Hrvatski je krasan dom!

Bogat dolom, možan gorom,

Moga žića pravi raj:

Velik zborom, silan tvorom

Hrvatski je divan kraj.

Sinje more, divno to je,

Što mi resi dom i rod.

Bujne rijeke zemlju poje,

Zemlja daje krasan plod.

Oj za milu domovinu

Vijek će moja živjet grud.

Hrvatskomu budi sinu

Dobrim radom sreća svud!

                             Pučka

U barci

Gore nebo visoko,
Dolje more duboko;
A ja u sredini,
Noćnoj u tišini
Mislim na te, ma jedina,
Premilena domovina.

Slabe barke slabi let

U daleki strani svijet:

U njem strani ljudi,

Jezik stran i ćudi,

A u tebi sve poznano,

Doš'o kasno ili rano.

Tko te ne bi ljubio,

U te doći žudio,

Bio bi od kamena,

Srca nesmiljena:

Zalud sunce drugdje sija,

Srce moje ne ugrija.

Nemoj, buro, bjesniti,

Smjela broda slomiti;

No ako se skrši,

I moj život svrši:

Tad odnes'te vi valovi,

Zemlji mojoj cjelov ovi. -

                         Pučka

Sunce zađe

Sunce zađe, mrak proteže
Po obzorju svoju moć,
Sanak spušta svoje mreže,
I sve hvata, laku noć!

Opet jedan danak prođe,

Kao što će i svi proć

Dozvati ga nitko ovdje

Već ne može, laku noć!

Dan za danom tako gine,

Kao što će i svi proć,

I posljednji danak mine,

I smrt reče: laku noć!

                          Pučka