Gdje ptičice miloglasnim
Glasom pjevaju,
Gdje pčelice cvijeća krasnim
Vrtom šetaju:
Ondje moja domovina,
Ondje mili stan,
Mladost moja gdje nevina
Blag uživa dan.
Gdje se gore i dolovi
Skladno mijenjaju,
I čovjeku vidik novi
Vazda davaju:
Ondje moja domovina,
Ondje mili stan,
Mladost moja gdje nevina
Blag uživa dan.
Gdje brdine lozicama
Vinskim pune su,
A doline šumicama
Gustim rodne su:
Ondje moja domovina,
Ondje mili stan,
Mladost moja gdje nevina
Blag uživa dan.
Tko li takvu domovinu
Ne bi ljubio?
Tko li majku tu jedinu
Ne bi slavio?
Ljubmo dakle domovinu,
Ljubmo mili stan,
Gdje nam prva svjetlost sinu
I rođeni dan.
Pučka
Tavne noći nestalo je,
Osvanulo jutro već;
Svuda cvijeće procvalo je,
Dokle mogu okom seć.
Milih slavka spjev veseli
Rane zore sladi zrak;
Ševa glasne uz let smjeli
Pod nebesa nosi čak.
Al i zeba, juričica,
Nijesu zadnje ovaj čas;
Po zelenim svim grančicam
Čuti im je veseo glas.
Pučka
Miš posija proju
Po ježevu polju,
Narasla je proja
Na ježevu polju
Mišu do koljena,
Žabi do ramena.
Miš sakupi mobu,
Da požanju proju,
Miš okrene mrava,
Debeloga brava.
To se čudi moba,
Što je masna čorba.
Pučka
Radosno kličem, veselo kažem,
Svakom u lice, ja sam ovčar!
Ovčice moje mile su meni,
One su moja briga i mar!
Ovčice pasem livadom bujnom,
Pjevajuć pjesme veselo svud.
Čarobna narav srce mi blaži,
Hrvatska pjesma raduje grud!
Uveče, kadno nestane sunca,
Kadno umukne ptičica pjev,
S livade tada veselo krenem,
Ovčice svoje tjeram u hlijev.
Knjiga mi svuda družica mila,
Ona plemeni srce ćud,
Knjiga je ljudstvu blagodat prava,
K izvoru sreće utire put!
Radosno kličem, veselo kažem:
"Lijep je i divan mili moj dom,
U kom sa stadom svojim ja živim,
Koga si dušom milujem svom!"
Pučka
Tko u polju i u gori
Sve to krasno cvijeće stvori?
Bijelo, plavo i crveno,
Srcu drago i mileno?
Tko mu soka potkrepljiva
U žilice njeg've liva?
Otkle rosa zore svake
I sunašca sjajne zrake?
Tko mu daje da miriše,
I da slatkim dahom diše?
Da veseli svekolike
Ljude male i velike?
Tko je, štono sve to stvori,
A nikad se ne umori?
Tko rod stvara sav cvatući?
"Bog jest dobri, Bog mogući!"
Pučka
Sadila sam bosiljak
U našem cvjetnjaku.
Hajdemo ga gledati,
Je li niko i procvo.
Berimo si tri kite:
Jednu tebi za šešir,
Drugu meni u njedra,
Treću sobom uzmimo,
Kad pođemo u goste
Staroj našoj majčici.
Pučka
Vrti se, vrti, kolovrate moj,
Dok ne ću kazat: kolovrate, stoj!
Brže nek se kolo kreće,
Leti vrijeme, stati ne će;
Zato brzo kreći se,
Oklijevanja prođi se!
Vrti se, vrti, kolovrate moj,
Dok ne ću kazat: kolovrate stoj!
Kad napredem, ja ću tkati,
Da pohvali mene mati;
Za godinu, najdulje,
Šivat hoću košulje.
Vrti se, vrti, kolovrate moj,
Dok ne ću kazat: kolovrate, stoj!
Premda vrijeme ne će stati,
Možemo sve dokončati,
Samo ako hoćemo,
Mnogo svršit možemo!
Pučka
