Brodarska

Oj talasi mili, hajte,
Lak mi čamac ponjihajte,
A ti, vihre, tiho stoj,
Put je danas dalek moj;
Oj, oj, oj, put je danas dalek moj!

Brodar vazda mirne svijesti

Mari u svoj čamac sjesti,

I tad veseo pjeva oj!

Velik li si, Bože moj!

Oj, oj, oj, velik li si, Bože moj!

Za srećom on jedrit voli,

Skrušeno se Bogu moli,

S morem smjelo bije boj,

I dom vjerno ljubi svoj!

Oj, oj, oj, i dom vjerno ljubi svoj!

Kod kuće su sestre, braća,

K svojim rad se brodar vraća,

Žena s čedom vapi: Oj!

Gdje si, druže, oče moj?

Oj, oj, oj, gdje si, druže, oče moj!

Oj talasi mili, hajte,

Lak mi čamac ponjihajte,

A ti vihre, tiho stoj,

Dok se u dom vratim svoj!

Oj, oj, oj, dok se u dom vratim svoj!

                                          Pučka

Ivanjski krijes

Gori nam vatra krijesnica
Uoči goda Ivana.

Nju loži sestra Marica
I njezin bratac Ivica.

Bratac je granja nasjeko,
Mara je čubra nabrala.

                          Pučka

Žetva

Hajde na poso hitro i složno,
Vrijeme nam žetve počelo sad,
Na polje svako, kome je možno,
Veselo tamo starac i mlad!

Sjetvu nam Višnji gle blagoslovi,

Puno je klasje, izvrstan plod,

Slastan će biti krušac nam novi,

Sretno će živjet dom naš i rod!

Žanji te žanji, rukovet slaži,

Spremaj na kola, vozi u dom,

Svoje kad svršiš, drugom pomaži,

Napredan budi radnjom si svom!

Puna su kola Božjega dara,

Kući hajd s njime, vuci pod krov,

Tamo se neka svaki odmara,

Život nam sreće sinu sad nov!

                                    Pučka

                                 

 

Vozila se šajka

Vozila se šajka mala barka,
Puna barka, veselijeh đaka.

Barka im je od suhog zlata,
Jedra su im srebrom posrebrena.

Vesla su im srebrom posrebrena,
A kapitan đače Milovane.

Prevrnu se šajka mala barka,
Zaplivalo devetoro đaka.

Ne ispliva đače Milovane,
Već potonu na dno burna mora.

                                         Pučka

Lastavicama

Dobro došle, mile ptice,
U hrvatski kraj,
Na zelene livadice,
U zeleni gaj!

Kren'te gorom i dolinom,
Kren'te rodom sad,
Svojim pjevom i milinom
Diž'te sve na rad!

Nek se ljudstvo od sna prene,
Proljeća je čas,
Nek na poso svako krene,
Diž'te laste glas!

Ah nijedna ne ostavi
Našeg roda hram,
Neka u njem vijek boravi
Pramaljeća plam!

                            Pučka

Ovčar

Tko najljepše stado ima?
Mjesec, koj' u noći siva,
Koj' na nebu za šumicom
Tamo našom prebiva.

On naveče i to kasno,
Kad se u snu sve nalazi,
Polagano iz svog stana
Na nebesa izlazi.

Tad on modre sred dubrave
Pase mile sve ovčice,
Kojeno su sve bezbrojne,
One sitne zvjezdice.

Tamo mirne, jedna drugoj
Nikakova zla ne tvori;
U ljubavi braća, sestre,
Tam su zvijezde sve gori.

                            Pučka

Tri boje

Nježno cvijeće u sto boja
Resi polje, dol i brijeg,
Al su tri mi ponajdraže,
Što hrvatski kite stijeg.

Kao krv se prva rudi,
Ili kao makov cvijet;
Moj je narod vrelom krvlju
Poplavio cio svijet.

A ko snijeg je druga bijela,
Ko nevini bijeli lijer.
Mom je rodu uvijek bilo
Čisto žiće, jasan smjer.

Treća nam je boja modra
Ko nebeski Božji svod;
Ta mi boja nadu krijepi,
Da će sretan bit moj rod.

Te tri meni svete boje,
Za sveg žića častim svog.
Hrvatski jer stijeg nam rese,
Čuvao ga dobri Bog!

                    Pučka