Uzdaja

Dokle jošte srce tuče,
Duhom klonut nije treba,
Vihri, gromi, neka buče,
Bit će opet vedra neba:
Ne očaja junak smjeli,
Svanut mora danak bijeli.

Podsječena orlu krila

Narasti će, ne bojte se,

Vrhu nas je viša sila,

Pred kom ljudska moć se trese.

Vječna pravda njoj je ime,

Osjeke je, no i plime.

Kad u ropstvu zveknu žice

Izraelskih od proroka,

Izraelu zasja lice,

Presta curit suza s oka:

Ne podlegne onaj jadu,

Koj u Boga stavlja nadu.

Nek sa debla lišče pada,

Tek da deblo ne osuši,

Ozelenjet svrž će mlada,

Smrti nema vječnoj duši:

Ne ostavi samog sebe,

Pa lje ne će ni Bog tebe.

                         Pučka